Naslovna  I  Servis  I  Mali oglasi  Kolumne  I  Fotognjavaža  I  Kantar
Vesti >>> Politika  I  Ekonomija  I  Kultura  I  Hronika  I  Újság  I  Društvo I  Sport  I  Stav

Kolumne


micha-vujicic.jpg
Anketa: Šta čitate?
Čitam Džemsa Džojsa. Volim ovaj pasus iz njegovog romana "Portret umetnika u mladosti":****- Najdublja rečenica koja je ikada napisana - reče Templ ushićeno - jeste ona rečenica na kraju Opširnije...
KOLUMNA_bata-nedeljkov.jpg
Nešto lepo
Mic po mic i stigosmo do 250. kolumne! Nije mnogo, a nije i da nije. Pre pet godina je izašla prva pod naslovom "Hleba i igara". Mislio sam da ćemo se nakon toga susresti samo još nekoliko puta, Opširnije...

Kikinda u slici reči

kikinda

U toku 29. Internacionalni simpozijum skulpture
Vesti - Politika
Autor teksta: Mila Melank   
ponedeljak, 19 jul 2010 14:35
Atmosfera u ateljeu Internacionalnog simpozijuma Terra ove godine je nešto drugačija od prethodnih. Prostor izgleda praznije, čistije i otvorenije, jer su prilikom adaptacije uklonjeni neki predmeti koji su desetinama godina činili da ovo nesvakidašnje mesto izgleda posebno - krcato skulpturama i neobičnim komadima alata, kalupa, pečene i nepečene gline. U svetlu koje dopire kroz nove bele prozore u lučnim otvorima nekao se posebno ističu figure umetnika i njihovih započetih dela, iako u ateljeu, pored pozvanih, rade kao ispomoć i Terrini stalni saradnici.

TOP2_bradic-terra

Iz japanskog grada Otu Siga na Terru je stigao Yasushige Fujiki umetničkog imena Kousei Fujiki. Ovaj skulptor je odlučio da na Terri napravi veliku skulpturu visoku 1,5 m koja će se sastojati iz tri dela i predstavljati porodicu - majku, oca i dete. Pored toga, on je već napravio manje komade, varijaciju na istu temu, koje prikazuju stilizovane ljudske figure, i nazvao ih "Zagrljaj" i "Zvuk".

Kousei Fujiki je prvi put u Srbiji, iako je i ranije boravio na evropskom kontinentu - bio je u turističkoj poseti Italiji. Pre no što je pozvan na Internacionalni simpozijum skulpture Terra, o Srbiji je znao malo, najviše o geografskom položaju, te da je to jedna od isočnoevropskih zemalja u slivu reke Dunav. Sada je dobio priliku da nešto više sazna o Vojvodini.

- Bili smo jedno veče u Novom Sadu na Exitu, obišli smo i muzeje, restorane i centar grada. Posebno mi se dopao Petrovaradin, impresioniraju me ta stara mesta i evropske tvrđave sa kojih se mogu videti celi krajolici. Tako sam i sa krova Narvika posmatrao Kikindu. Pogled dopire kilometrima daleko, pa se može videti centar sa puno zelenila i krovovi koji izranjaju - opisao je svoj doživljaj Fujiki.

Na podu ateljea složeni leže komadi koji će, kada budu ispečeni, činiti kompoziciju od petnaestak delova vajara iz Indije Chandera Parkasha.

- Na mojim skulpturama se vidi da dolazim iz Indije, odnosno iz Udamphura koji se nalazi u pokrajini J&K (Jammu & Kashmir). Mene inspirišu stvari iz mog rodnog kraja, priroda, biljke, riža i način na koji se ona uzgaja. To se vidi na mojoj velikoj skulpturi koja liči na mural iako je predviđena da leži na zemlji. Iako su forme i teme prikazane u pojedinačnim komadima različite, one će biti spojene u jednu celinu - naveo je ovaj dvadesetpetogodišnjak zavidne reputacije i vajarskog opusa. On voli da vaja u glini jer smatra da je ona intimniji i senzitivniji materijal od drugih vajarskih medija.

Posle Kikinde, Parkash putuje na jednomesečni simpozijum skulpture u Rusiju, zajedno sa svojom suprugom koja je profesorka na Kašmirskom umetničkom koledžu.

Skulpturu monumentalnih dimenzija visoku tri metra modeluje rumunski umetnik Eugen Barzu, profesor sa Fakulteta umetnosti na Temišvarskom univerzitetu.

- Moja skulptura predstavlja materinstvo. Ja sam član Prolife asocijacije koja propagira hrišćanske ideje i bori se protiv abortusa. Akcenat u mojim skulpturama je na pozitivnoj strani materinstva - ističe Barzu i podvlači da je pravi razlog njegovog dolaska u Kikindu to što je njegova supruga sa kojom ima sina Srpkinja iz Rumunije.

- Moja velika skulptura je znak upozorenja za Rumuniju, za Srbiju, za Evropu i hrišćane. Ako nemamo decu, nećemo imati budućnost. Natalitet je važan jer preživljavaju i dominiraju narodi kojih ima više, to je tema mog rada - kaže ovaj Rumun.

- U Kikindi sam bio sa studentima, a ne znam ni jedno mesto u istočnoj Evropi koje je slično ovom. Divno je kako su znali da promene ovo mesto od indusrijskog pogona u umetnički atelje. Značajno je što ono ima istoriju rada u glini, ovo mesto će živeti večno! - naglasio je na kraju razgovora za Kikindske Eugen Barzu.

U adaptiranom i sređenom vajarskom ateljeu svoje skulpture izvode još i Chin Cheng iz Tajvana, Hella Horstmeier iz Nemačke a Srbiju predstavlja Stevan Kojić. Njihove impresije o boravku u Kikindi donosimo u narednom broju naših novina.


Međunarodni umetnički dijalog

- Veoma mi se dopada ovde u Kikindi. Za razliku od Indije, ovde ima tako malo ljudi - utisak je Chandera Parkasha. On smatra da je Terra kao institucija i mesto gde se okuplja internacionalna umetnička ekipa veoma važna za Srbiju.

- Ako vaša Vlada bude razumela koliko uticaja među umetnicima imaju ovakva mesta, onda će finansirati muzej terakote u kome će moći da se vide sve skulpture vajara iz SAD, Japana, Francuske, Indije, iz svih delova sveta. To je svojevrstan umetnički međunarodni dijalog - kaže Parkash koji smatra da svoju zemlju predstavlja najbolje vizuelnom umetnošću.
 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Promeni kod

 

radnicki-dom

Linkovi

baner_dnevnik
baner_plastelin
baner_svtm
enovine

Nedeljnik - br. 621

621

Pretraga